LINO I PRIJATELJI ŠEĆU KROZ ŠUMU

Jednog sunčanog proljetnog jutra, Lino, Lada, Pruga i Dado okupili su se na početku planinarske staze. Uzbuđeno su skakutali jer su jedva čekali šetnju kroz šumu do planinarskog doma.

• Jeste li se naspavali? – upitala je Lada.

• Jako! – rekao je Dado.

• A jeste li doručkovali? – upitao je Lino.

• Naravno! – uzviknuo je Pruga – Pojeo sam zdjelicu Lino Njammy žitarica i sad imam puno energije za šetnju.

• A ja sam pojela Lino Honey rings i spremna sam za pokret! – uzbuđeno je odgovorila Lada.

Svi su imali ruksake s vodom, užinom i šeširima. Prije nego što su krenuli stazom, ostala je još jedna stvar koju je trebalo provjeriti.

• Lino, imaš li kartu? – pitao je Dado.

• Ja sam mislio da ti imaš – zbunjeno ga je pogledao Lino.

• A ja sam mislio da ćeš ti ponijeti – nasmijao se Dado.

• Nema veze – rekla je Lada – Znamo put, ići ćemo istom stazom kao uvijek!

Tako su veselo krenuli kroz šumu. Putem su vidjeli prve proljetnice – jaglace, visibabe i šafrane. Natjecali su se tko će prepoznati više vrsta cvijeća, pjevušili i dobro se zabavljali. Ipak, nakon puno hodanja su se umorili.

• Imam ideju – izjavio je Dado – Idemo ovim prečacem, brže ćemo stići!

• Nisam sigurna da je to dobra ideja… – odgovorila je Lada.

• Ne boj se, Lado – ohrabrio ju je Dado – već sam išao ovim putem.

I Lada je već bila gladna i umorna, pa je pristala. Hodali su i hodali prečacem, ali nešto nije bilo kako treba.

• Mislim da smo se izgubili – tiho je rekao Lino.

Svi su zastali i pogledali oko sebe. Put nije izgledao poznato. Što sad?

• Ništa ne brinite! – uzviknuo je Dado – Sjećam se ovog stabla, trebamo ići ovuda!

Prijatelji su poslušali Dadu i nastavili hodati za njim.

• Aha, znam ovaj put! – veselo je uzviknula Lada – Uskoro smo tamo!

Nakon još malo hodanja, stigli su do planinarskog doma. Sjeli su za stol i okrijepili se vodom koju su ponijeli. Iz ruksaka su izvadili i jabuke i banane koje su ponijeli.

• Ove jabuke su prefine – rekao je Lino, grickajući.

• A tek ove banane! – dodala je Lada.

• Ne samo da su fine, već su i pune energije – uzvratio je Pruga.

• To nam i treba nakon ovakve avanture! – nasmijao se Lino.

Cijelo je društvo pogledalo Dadu.

• Baš smo imali pravu avanturu – potvrdio je Dado – Ali idući put nosimo kartu sa sobom!

Svi su se veselo nasmijali. Bili su umorni, ali jako sretni jer su proveli dan u prirodi, uživali u cvijeću, smijali se i puno se kretali – sve to uz najbolje prijatelje koji uljepšaju svaki dan.