LINO I PRIJATELJI SE IGRAJU VANI

Bio je prekrasan travanjski dan: sunce je sjalo, ptice su cvrkutale, cvijeće je bilo u cvatu. Odjednom se začulo zvono – školski dan je gotov!

Lino i prijatelji veselo su izašli iz škole. Čim su vidjeli kako je lijep dan, odlučili su to iskoristiti.

• Idemo se poigrati vani dok je toplo! – predložio je Dado.
• Hmm… ne bismo li prvo trebali napisati zadaću? – upitala je Lada.
• Ne brini, Lado – utješio ju je Lino – Sve ćemo stići!
• Možemo zadaću napisati zajedno – uzvratio je Dado – Tako ćemo biti još brži!

Kada je Lada vidjela da prijatelji imaju plan i da neće propustiti zadaću zbog igre, ohrabrila se i odlučila ostati. Čak je imala i prijedlog:

• Možemo igrati slijepog miša! – uzbuđeno je rekla Lada.
• Super ideja! – doviknuo je Jaro – Ja ću prvi biti slijepi miš!

Svi su se složili, brzo su dogovorili pravila i stali u krug oko Jare. Jaro je na oči stavio povez, zavrtio se nekoliko puta i igra je napokon počela!

Svi su se smijali i trčali oko Jare, a on je pružao ruke oko sebe i polagano koračao, pažljivo slušajući smijeh svojih prijatelja. Odjednom je skočio – hop! – i uhvatio Dadu.

• Kako si me vješto uhvatio! – smijao se Dado.

Igrali su slijepog miša još dugo i bilo im je jako zabavno, no nisu mogli ostati vani čitav dan…

• Vrijeme je da napišemo zadaću – podsjetila je Lada.
• Ali prvo nešto trebamo pojesti kako bismo imali energije za pisanje! – odgovorio je Jaro.
• U pravu si – rekao je Lino – Zato ćemo otići kod mene i svima ću pripremiti zdjelicu žitarica!
• Baš sam se tome i nadao! – razveselio se Jaro – Imaš li moje najdraže Lino Crunch?
• Naravno – potvrdio je Lino – A imam i Lino Crunch Duo!

Svi su se razveselili i požurili do Linove kuće, gdje su prvo uživali u žitaricama, a onda se bacili na posao.

• Ovo će biti čas posla – rekao je Dado – Kad radimo zajedno, sve je lakše!

Svatko je pomagao u onome u čemu je najbolji: Lada u matematici, Dado u čitanju, Jaro u pisanju, a Lino u crtanju. Cijelo su vrijeme surađivali, pa je pisanje zadaće bilo još zabavnije.

Kada su dovršili, Lino se tajanstveno nasmiješio i otišao u kuhinju.

• Imam iznenađenje! – ponosno je uzviknuo i iz kuhinje donio veliku zdjelu punu sočnih šumskih jagoda – Ubrao sam ih jučer!
• Taman da se zasladimo nakon pisanja zadaće! – rekla je Lada.
• Hvala ti, Lino! – odgovorio je Jaro.

Zadovoljno su pojeli sve jagode i – gle! – vani je i dalje bilo sunčano.

• Još stignemo igrati lovice! – predložila je Lada – Ja prva lovim!

Svi su veselo istrčali iz kuće, smijući se jer ih Lada nije mogla uloviti.

• Baš volim proljeće – s osmijehom je rekao Lino – Tako je zabavno biti vani cijeli dan!

I tako su se nastavili igrati, trčati i uživati u prekrasnom proljetnom danu punom smijeha i zabave, jer uz dobro društvo i običan dan može biti najzabavniji!