LINO I PRIJATELJI IDU NA KAMPIRANJE

Kolovoz je stigao, a s njim i još jedna pustolovina! Nakon što su u srpnju uživali u morskim radostima, Lino i prijatelji odlučili su se zaputiti u šumu za malo osvježenja i avanture.

Dan prije sve su pomno isplanirali. Svatko će ponijeti nešto i tako će svima biti lakše!

– Ja ću uzeti šator i jastučiće na napuhavanje! – rekao je Lino.

– A ja ću nam pripremiti sendviče s Lino šunkom! – dodala je Lada.

– Super! – uzbuđeno je rekla Biba – Onda ću ja ponijeti voće!

– Ne smijemo zaboraviti vodu – izjavio je Jaro – To ću ponijeti ja!

– Kod kuće imam svjetiljke, dalekozor i kompas – sjetio se Pruga – Za to ću se onda ja pobrinuti!

– A ja ću ponijeti loptu i gitaru – rekao je Dado – Jer bez igre i glazbe nema kampiranja!

Idućeg su se jutra svi rano okupili kod Lina na doručku. Pojeli su velike zdjelice Lino Choco caramel flakes i Lino Honey rings žitarica kako bi imali puno energije za dugu šetnju koja ih je čekala.

– Bez ovih žitarica ne bih mogao nositi onaj veliki ruksak! – rekao je Dado i svi su se nasmijali.

Nakon doručka su još jednom provjerili da imaju sve što im je potrebno i zaputili se u šumu. Dok su šetali šumom, tražeći mjesto za postaviti šator, smišljali su pjesmice o borovima, ježevima i gljivama koje su im se našle na putu. Vrijeme je brzo prolazilo uz pjesmu i smijeh, a uskoro je i Pruga imao dobre vijesti:

– Tamo! Velika livada pored jezera! – uzbuđeno je uzviknuo.

Pruga je potrčao prema jezeru, a prijatelji su požurili za njim i ubrzo stigli do prekrasne livade. Sunce je obasjavalo površinu jezera, a ptice su veselo cvrkutale. Na rubu livade gusta je šuma stvarala hlad – savršeno za postavljanje šatora!

– Bravo, Pruga! – pohvalio ga je Lino – Ovdje ćemo se smjestiti!

Udružili su snage i u tren oka podigli šator, a zatim se presvukli u kupaće kostime i brzo uskočili u jezero kako bi se rashladili. Napokon je bilo vrijeme za igru! Prvo su se dobacivali loptom, a onda im je na pamet pala još bolja ideja:

– Idemo se utrkivati – predložio je Dado – Tko će prvi doplivati do druge strane?!

Nakon nekoliko rundi utrkivanja, pobjednik je bio Jaro:

– Bio sam najbrži jer sam pojeo najviše Lino žitarica za doručak! – ponosno je izjavio Jaro.

– Ja sam sigurno izgubio jer sam tako gladan – rekao je Lino, a prijatelji su prasnuli u smijeh i složili se da je vrijeme za večeru.

Postavili su dekice pored jezera i napravili pravu malu gozbu od Ladinih sendviča, a nakon toga su se zasladili nektarinama koje je ponijela Biba.

– A sada je vrijeme za malo glazbe! – rekao je Dado i izvadio svoju gitaru. Svi su se razveselili, a Dado je počeo svirati svima poznate pjesmice.

Prijatelji su se toliko zabavljali uz zvukove gitare da nisu ni primijetili da je pao mrak. Nebo je bilo puno zvijezda, mjesec je obasjavao jezero, a topli zrak mirisao je na borove. Umorni od dugog dana ispunjenog zabavom, počeli su zijevati.

– Ovo je bio dan za pamćenje – rekla je Lada.

– A pamtit ćemo i ovu večer – rekao je Jaro i pokazao prema nebu – Pogledajte, zvijezda padalica!

– Brzo, zaželite želju! – viknula je Biba.

Svi su pogledali u nebo i zaželjeli želju. Uskoro su im se počele sklapati oči, pa su polako ušli u šator i jedan po jedan zaspali, s osmijehom na licu jer je ovo najbolji završetak ljeta koji su mogli poželjeti.