LINO I BIBA POMAŽU ŽIVOTINJAMA

Bio je vruć ljetni dan, no Lino svejedno nije odustao od svoje dnevne šetnje. Kretao se hladom i sa sobom ponio veliku bocu vode tako da bude zaštićen od poslijepodnevnog sunca i dehidracije. Taman je planirao skrenuti kada je iz grmlja začuo tihi glasić. Znatiželjan, Lino je razgrnuo grane i provirio iza grma.

Hej, Biba, pa to si ti! – Lino se razveselio vidjevši svoju prijateljicu, no nije mu bilo jasno što radi sjedeći u grmlju razgovarajući sama sa sobom pa ju je to i upitao.

Šetala sam i prolazila ovuda taman u trenutku kada je ptičica pala iz gnijezda. Vidi, jako je uplašena i mislim da joj je možda ozlijeđeno krilo. – Biba je s mnogo suosjećanja gledala u smeđu ptičicu koju je Lino uočio tek kada se bolje zagledao u travu. Toliko je bila malena.

Ajoj, jadna ptičica! Mislim da je riječ o bebi vrapcu. Jesi li joj dala vode? – zabrinuo se Lino i posegnuo za svojoj bocom.

Nisam, nemam je sa sobom. No svakako sam je planirala ponijeti do veterinarske ambulante. Hoćeš li poći sa mnom? – upitala je Biba Lina ne skrećući pogled s ptičice koja je pokušavala zamahnuti malim krilima, no u tome baš i nije uspijevala.

Naravno! No dajmo joj za početak malo vode, sigurno je žedna. – Lino je u šapu izlio malo vode i potom je pružio ptičici. Ona je prvo oprezno pogledala u njega, a zatim kljucnula par kapi.

Nakon toga ju je Biba uzela u naručje pa su krenuli prema veterinarskoj ambulanti. Biba je upitala Lina: – Ako veterinar kaže da joj je krilo slomljeno, morat će ostati kod mene dok se ne oporavi… Misliš li da će se njena mama zabrinuti za nju?

Lino je pogledao Bibu i odgovorio: – Vjerojatno hoće, no također će ti biti zahvalna kada vratiš ptičicu s oporavljenim krilom. Ne brini, radimo dobru stvar. Još bismo samo trebali pitati veterinara čime je možemo nahraniti.

Biba je kimnula glavom i nastavila hodati ne skidajući pogled s ptičice koju je nosila. S vremena na vrijeme bi joj tepala i govorila da će sve biti u redu. Lino je pak za to vrijeme već razmišljao koja mu se voćka jede.

Budući da je toliko vruće, baš bi fino sjela neka lubenica. Ili dinja! Što kažeš, Biba? Hoćemo li se nakon posjeta veterinaru rashladiti nekim sočnim voćem? – upitao je Lino Bibu.

Hmmm… – Biba je isprva bila neodlučna jer se brinula što će biti s ptičicom.

Ma hajde, Biba, znaš da će sve biti u redu! Moraš pojesti neku voćku, a i osvježiti se nakon ove šetnje. – Lino je veselo namignuo Bibi čime ju je uspio malo smiriti pa je pristala.

Znaš što bi mi baš sjelo? – sjetila se Biba najednom. Lino je naćulio uši jer ga je zanimalo što bi to moglo nadmašiti lubenicu i dinju.

Frutolino voće s pirom! Ili Frutolino voće sa zobi, svejedno mi je. Znam da nisam mala beba, no priznaj da su i tebi Frutolino voćni pouchevi prefini! – nastavila je Biba.

Lino je slegnuo ramenima: – Nemam potrebe za izmotavanjem. Kada je riječ o Frutolino voćnim pouchevima, i ja sam samo jedna velika beba!

Biba se na to slatko nasmijala, a u smijehu joj se pridružila ptičica slabašnim cvrkutom. To je bio dobar znak. Ptičica će biti dobro, Lino i Biba će se osvježiti voćem, a nakon toga će se sjetiti u dvorištu ostaviti nekoliko zdjelica sa svježom vodom za životinje.