11.listopad.2019. I Roditelji za 5

Blog jedne mame - Zakonska zabrana puberteta

Mrzim pubertet. Trebalo bi ga zakonom zabraniti! Iako... možda se najviše bojim da to neće nestati prestankom puberteta.

Mama, ja bi si kupio profi fotić. Fuji x-t2 s kit objektivom. Pronašao sam u oglasniku rabljeni za soma eura.

Moj Danči je takav. S neba pa u rebra. Ne zna on pripremiti čovjeka na nešto. Ne, ravno u glavu. Direktno. Pa si ti misli. Odložim nož za sjeckanje povrća na dasku kraj mrkve i pogledam u njega i upitam – Oprosti?

– Ja dam sve pare koje imam, a vi ostatak?

– Srećo…

– Zašto me zoveš srećo? Jesi li svjesna da si mi prošli put to rekla pred dečkima iz razreda?

Ponekad se i ja pitam zašto ga zovem srećom. Na momente me toliko dovede do ruba živaca da ne znam što bih. Okrenem očima i pitam ga

– Danijele, ti bi što?

– Fuji x-t2.

On je komotno mogao iskombinirati sve brojke i slova koje postoje, meni to ništa ne bi značilo.

– Fotić? Ti bi profi fotić?

– I objektiv!

– Jasno, i objektiv. Što će ti fotić bez objektiva… – sarkastično se nadovežem.

– Trebam što prije poslat mail liku iz oglasnika da se ne proda pa… Mogu dobit ostatak para od tebe i tate?

– A ne bi ti palo na pamet radije nazvati? Brže je nego mail…

– Ma da, pa da mi se lik još javi – odgovori moja sreća lagano me gurajući prema rubu živaca.

– Da, tome mobiteli i mogućnost uspostavljana poziva služe… – odgovorim polumrmljajući. Nikad neću biti u stanju shvatiti te klince koji će, ako treba, pričekati da ih osoba prestane zvati i onda napisati poruku u kojoj pitaju “Šta trebaš?” – A o kojoj svoti novaca govorimo kad kažeš “ostatak para”? – nadodam.

Iako mu matematika nije jača strana, Dančijev mozak se pretvara u instant matematičara – 200 eura sam dobio od bake i dede. 50 sam ušparao od ranije što ste mi vi nešto davali. Još 136 imam od zadnjeg rođendana… I da, 17 od Božića ono šta mi je ostalo… Znači vi bi mi trebali dati jooooš otprilike 403 eura.

– Otprilike?

– Pa možete mi dati i nešto više, neću se buniti – odgovori mi kao da je to najnormalnija stvar na svijetu i krene uzimati Nutri balance iz ormarića.

– Što sad radiš? Za par minuta će biti ručak? – pitam ga i gledam u čudu.

– Par? Jesi li sigurna da je to par? Znaš da par doslovno označava dvije, a u prenesenom smislu se odnosi na nekoliko? Vidim da si ga prestala raditi, a ja sam gladan. Ne znam da ćeš baš stići za “par” minuta dovršiti.

– Pa taman dok ga napraviš, dovršim i ja ručak

– Ne bih rekao. Ovo je odmah gotovo. A ti još nisi mrkvu ni stavila u lonac.

– Na kog si ti takav pametnjaković, da mi je znati – odgovorim više za sebe i nastavim rezati mrkvu.

– Bojim se da nas je u kuhinji trenutno dvoje… – promrmlja i on sebi u bradu.

Mrzim pubertet. Trebalo bi ga zakonom zabraniti! Iako… možda se najviše bojim da to neće nestati prestankom puberteta. – Koliko je to u kunama i šta će ti fotić?

– Paaaa za fotkanje??? 2991 kuna i 91 lipa. Ali možete mi dati i 3000 kuna, da zaokružimo. A planiram uskoro skupiti i za Sony a7Riii i sigma FE 40mm f1.4.

– Pa zašto onda odmah ne šparaš za njega, za to…?

– Košta oko 4 tisuće dolara.

Progutala sam knedlu u grlu. Skromno moje dijete. I kako da mu čovjek sad ne da tih… Niti 500 eura.

Voli vas J.