30.ožujak.2020. I Roditelji za 5

Blog jedne mame - U izolaciji

Potraje li ovo još neko vrijeme, čini mi se da ću uspjeti napraviti sve ono za što nikad nisam imala vremena...

Dan 1.

Konačno imam vremena pročitati neku knjigu – mislim si.

Pretražujem knjige s polica.

Čitala… Čitala… Ne zanima me… Dosadno… Možda ovu? Ali 300 stranica je možda ipak previše… Čitala… Nije moja… Čitala… Dosadno… Ne baš… Čitala…

Želim nešto korisno a istovremeno i zabavno. Nešto za odmoriti mozak, s malo likova.

U svim medijima je poruka jasna: treba izbjegavati mjesta na kojima se nalazi  više ljudi i ono najvažnije, treba ostati doma.

U strahu da ne prenesem krivu poruku, dan sam završila čitajući djeci “Vuk i 3 praščića”.

Dan 2.

Svi mi imamo onaj neki ormar koji treba posložiti, presložiti i pospremiti, za kojeg se nikad ne nađe vremena. Ja ih imam pet.

Čovjek se iznenadi kakve sve stvari može pronaći u jednom takvom ormaru.

Škarice za nokte – od čije potrage nisam odustala sve dok nisam bila primorana kupiti druge. Bilo je: ili nove škarice, ili nove čarape.

Pošaran papir – sad konačno mogu uokviriti Hanin prvi “crtež”.

Račun za mobitel – okej, možda moj muž ipak nije bio kriv za onu opomenu koju smo dobili jer je opet zaboravio platiti račun koji sam mu ja dala.

Zgužvani račun – za gorivo. Moj. Ostat će zgužvan, samo preseljen u smeće.

Zelena žličica – plastična. Od Hanine kašice. Znala sam da sam ih imala u četiri boje.

Kako to inače ide – zabavila sam se stvarima koje sam pronašla, a ormar je ostao nepospremljen.

Dan 3.

Ja volim kuhati. Sad konačno imam vremena isprobati neki novi recept.

Prvi recept – nemam pola sastojaka.

Drugi – sin ne voli blitvu.

Treći – traje predugo.

Četvrti – moram završiti tri tečaja kuhanja da bih to znala napraviti.

Peti – moram završiti tečaj pečenja da bih to mogla.

Zašto se kaže kuhati ručak, a ne peći? Iako za ručak češće pečemo nego kuhamo?

Odustajem od kompliciranih recepata i odlučim se držati provjerene Coolinarike.

Dan 4.

Odlučila sam pogledati neki dobar film. Šaltam po telki – klasično – ništa. Tražim po netu film koji mi se gleda.

Akcijski – nisam raspoložena.

Horor – njih ne volim.

Triler – sve dobre sam pogledala.

Komedija – niti jedna mi se ne sviđa.

Animirani – odgledam ih s klincima dovoljno za cijelu godinu.

Nakon sat i pol pretraživanja – odustanem od gledanja filma.

Potraje li ovo još neko vrijeme, čini mi se da ću uspjeti napraviti sve ono za što nikad nisam imala vremena…

Voli vas J.