22.ožujak.2018. I Roditelji za 5
Blog jedne mame: Tko zapravo “raste” u trudnoći, beba ili mama?
Fascinantno je, koliko god da je svaka trudnoća slična, toliko je i različita. Ne znam jesam li neke stvari već zaboravila ili sam ih naprosto tek u trećoj trudnoći počela primjećivati.
Na hormonalne promjene, oscilacije raspoloženja i neočekivane reakcije debelo smo se pripremili i muž i ja čim smo saznali da sam opet trudna pa ih više toliko ne doživljavamo. S druge strane, neke nove karakterne crte i sklonosti koje uopće nisam znala da imam, počele su totalno preuzimati moju osobnost.
Krhka biljčica ili strašni zmaj
Gledamo nas dvoje film, a ja se rasplačem kao malo dijete zbog načina na koji je neki psić na filmu pogledao svog vlasnika – nikakav problem, što je tu uopće čudno? Dragi mi samo rutinski doda maramicu, malo me potapša po ramenu i pričeka da prođe.
Ako krenem rigati vatru zbog tako strašne povrede kućnog reda, sklada i čistoće, kao što je zalutala čarapa pod kaučem, to se već malo teže podnosi, ali ni to nije tako strašno.
“Shvaćaš li ti, dragi moj, da to nije stvar samo jedne čarape – znaš li ti što sve stoji iza te čarape!? Cijeli stav, odnos prema našem zajedničkom životu i svemu što smo izgradili, sve se to krije u toj jednoj gesti – zgužvanoj čarapi ispod kauča na podu koji je, samo da znaš, prašnjav!”
Moj dragi je već naučio pod kojim točno kutem treba pognuti glavu, prekrižiti ruke na prsima, gdje gledati i koji ton glasa primijeniti dok izgovara svoje “razumijem” dok paljba ne prođe. Nema tih zen majstora, mudraca i stoika koji mu mogu parirati – već je toliko uvježbao sve tehnike nadljudske mirnoće i tolerancije za vrijeme mojih trudničkih ispada da bi mu trebalo podići spomenik.
Naravno, nakon što čarapa potone u prljavi veš, nestane i cijela drama, ponovo se sklupčamo zajedno na kauč i dijelimo čokoladni desert, kao da se apsolutno ništa nije dogodilo.
Savijanje gnijezda
Svi ti valovi emocija, iznenadne promjene životnih stavova i jednako brzo zaboravljanje istih, potrebe za namirnicama koje inače nikad ne jedem, nisam niti probala (a neke od njih možda uopće ne postoje), sve smo to već apsolvirali. No, simptomi koji mi se u ovoj trudnoći pojavljuju puno jače nego ikad, a dosad ih nisam toliko primjećivala, vezani su uz potrebu pripremanja sigurnog, čistog i savršeno organiziranog teritorija za nadolazeću prinovu, taj slavni nesting.
Trudnički hormoni nikad u tolikoj mjeri nisu izoštrili moj vid i sposobnost percepcije prostora. Moje oko sokolovo sada uočava sitnu mrljicu na pločici već na 10 metara udaljenosti. Da uz to nemam trbuh promjera pola te prostorije, možda bih se kao hitra mačka odmah stvorila pored te mrljice i sastrugala joj svaki trag. Ovako se samo dogegam do nje i usput pometem, pobrišem, ulaštim i posložim sve što mi se nađe na putu.
Odjednom mi svaki rub stola, svaka kvaka, ručka i tvrda površina djeluju kao prijetnja za malu bebu, bez obzira na to što je dvoje djece već izraslo zdravo i čitavo (i još uvijek bezglavo skaču) u tom istom prostoru. Nikad nisam toliko obraćala pozornost na boje, teksture, materijale koji su zdravi za kožu, uzorke koji stimuliraju miran san, dobar apetit, idealnu temperaturu prostorije i razinu vlažnosti zraka. Pored mog noćnog ormarića gomilaju se knjige danskih, kineskih i inih mudrosti i principa organizacije prostora i života, a i čini mi se da bih sama već mogla napisati solidan hygge ili feng shui priručnik. Sve to u svrhu savijanja savršeno toplog, ugodnog i sigurnog gnijezda za bebicu koja samo što nije stigla u svoj životni prostor.
Što nas zapravo mijenja?
Misliš da u ovim godinama već poznaješ sebe, znaš svoje stavove, sklonosti, interese, prioritete… Misliš da si nakon dvije trudnoće već iskusna i spremna na sve i da nema te mučnine, te strije, tog hormonalnog napadaja koji te može iznenaditi, a kad ono – s novim rastom trbuha, cijela paleta novih poriva, potreba i ideja gomila se u tvojoj glavi. Zašto je to tako? Jesu li u pitanju neki vanjski faktori, utjecaj okoline kojeg možda nismo toliko svjesni ili je moguće da svaka beba na neki način unese nešto novo u nas, prenese nam neku svoju, jedinstvenu karmu, doda neku novu nijansu našoj osobnosti? Postoji li to sve već u nama, a trudnoća to samo probudi? Kako god okreneš, očito je da rastom jednog novog, malog bića u nama i naše osobnosti rastu na najšarolikije načine.
Voli vas J.