Blog jedne mame - Što je romantika bez deserta?

U nekom trenutku života postane strašno romantično jesti bez plakanja u pozadini.

Ili samo jesti za stolom.

Okej, jesti.

Ljubljeni i ja već mjesecima pokušavamo otići na romantičnu večeru.

Kada si u braku i imaš klince, pojam romantike ponešto je drugačiji nego ranije.

Ali evo nas! Sjedimo i jedemo.

Žvačem polako, još uvijek nesvjesna da se ovo zaista događa.

Skoro pa se ni ne sjećam kako je to sjediti za stolom i jesti. Namještam se na stolcu, kao da mi nedostaje kopča za kosu ili neka igračka ispod stražnjice.

Na čaši nema bezbroj packi i otisaka, a ni tragova tempera.

Noge su mi položene na pod, ispod stola, bez da dodiruju cipelice koje su se tamo našle.

– Meni je ovo čudno – prošapćem.

– Što točno?

– Pa ovo. Sve. Nitko me ne vuče za rukav dok jedem. Nemam nadzor kad idem na wc… – odgovorim i stavim novi zalogaj u usta. Prožvačem i kroz polušapat nastavim – nitko me ne prekida dok pričam. I imam svoju hranu! – kažem dok nastavljam jesti. – I znaš… Nitko ne plače bez razloga…

– Možda ne baš nitko – nasmije se.

– Što sad želiš reći?

– Ništa, ništa. Nije li lijepo ovako imati jednu mirnu, normalnu, romantičnu večeru.

– Bilo bi još divnije da imamo i desert – odgovorim i tužno pogledam u svoj poluprazan tanjur znajući da poslije večere ne dolazi na red neka ukusna torta.

– Uvijek si možeš napraviti Čokolino – odgovori moj suprug, mrtav – ‘ladan.

Danči se sjuri niz stubište i uleti u blagovaonicu – okej, vrijeme je isteklo. Curke spavaju, a ja idem do Luke, počet će s filmovima bez mene. Uživajte! – dobaci, zgrabi vestu i izjuri iz kuće.

– Ovo moramo nekad ponoviti – kažem

– Sljedeći put osim večere možeš napraviti i desert – odgovori mi ljubljeni i namigne.

Voli vas J.