Blog jedne mame - Spavanje ni u snu

Kao mlađa, bila sam toliko dobra u spavanju da sam to mogla raditi zatvorenih očiju. Troje djece kasnije i evo me – počinjem spavati i otvorenih očiju. Maštam o životu koale ili medvjeda u hibernaciji. Maštam o krevetu.

Ponedjeljak navečer. Hana je nervozna cijeli dan. Od prvog buđenja. U pet ujutro. Spavala je ona popodne i to čak tri puta! Po skoro punih deset minuta. Maštam o krevetu i tješim se da joj je danas takav dan. Duša mi spava, ali Hana se ne da. Izgledam kao rakun s podočnjacima dok ju nunam ne bi li konačno zaspala.

15 sati nakon buđenja.
Konačno pokazuje prve znakove umora. Ili je samo trepnula duže od uobičajenog.

16 sati nakon buđenja.
Ona je zaspala. Da, čudo se dogodilo. Ona konačno s-p-a-v-a! Spokojno, snom pravednika u svom krevetiću. Skupljam zadnji atom snage da se odvučem do kreveta i izignoriram što je ostatak ekipe budan u boravku.

Sekunda i pol kasnije.
Dolazi bosonoga Nina i pokušava se ušuškati k meni u krevet. Nikad nisam bila pobornik toga da djeca spavaju u istom krevetu s roditeljima. Tako se nitko ne naspava. Barem ne roditelji. Danijel je spavao s nama u krevetu do pete godine. Nina je eksportirana u vlastiti s četiri. Hana spava u krevetiću tik uz mene. Pomičem se ka sredini i oslobađam Nini mjesto uz sebe.

Tri minute kasnije.
Ljubav mog života obzirno, ne paleći svjetlo, ulazi u sobu. Čujem kako nešto pada s ormarića. Skvika patkice za kupanje. Tišina. Zvuk udarca. Spominjanje onoga ‘ko je baš tu stavio krevet. Struganje po podu. Lagana škripa kreveta dok se on, u najvećoj mogućoj tišini, pokušava uvući pod pokrivač bez da me probudi. Njegov lakat lagano pozdravi moja rebra. Šapatom mi se počne ispričavati i u pokušaju zagrljaja legne na moju kosu.

Pet minuta kasnije.
Osjećam se kao sardina među hobotnicama. Ljubljeni mi nježno hrče na uho dok podmladak na meni vježba najnovije karate udarce. Obzirno se pokušavam okrenuti na bok da ih ne probudim.

Sedam minuta kasnije.
Osjećam da konačno i ja tonem u san. Očigledno ostajem u plićaku snova jer me budi Ninin trzaj i pitanje što je za večeru. Dakle, ne samo da mi dijete priča u snu već i sanja hranu. I to petnaest minuta nakon što je smazala punu zdjelicu Lino Pillowsa. Nježno izvučem ruku i  pogladim je po glavi. Na to se ona prene iz sna i ustaje iz kreveta govoreći mi: “Znaš što, ne mogu se ja naspavati ovako uz tebe. Idem u svoju sobu.” Ustane iz kreveta i ode.

Voli Vas J.