Blog jedne mame - Neka smo konačno izašle bez klinaca

Ja se svog ne sjećam. Ali zato se veselim svom budućem koji je – danas. Nakon, odokativno, 273 dana i 15 sati, došlo je mojih, ne par minuta, nego par sati (s-a-t-i, množina imenice sat koji označava vrijeme, a podrazumijeva više od 60 minuta).

Idem na kavu s Anom! Samo nas dvije. Bez dodataka u vidu djece! Imam osjećaj da smo zadnji put solo na kavi bile u srednjoj. Kad još nisam bila tolika ovisnica o kavi.

– Ne mogu vjerovati da smo konačno negdje bez klinaca. Ne sjećam se kad sam zadnji put, s odraslom osobom, vodila normalan razgovor koji se nije ticao dječje hrane, pelena ili dječjih bolesti. Općenito djece! – euforično kažem Ani i otpijem gutaj svog soka. Kava je ionako precijenjena. A i ne rade je iza 8.

– Ajme, ni ja se ne sjećam! Pogotovo nakon crijevne koju su mi klinci prošli tjedan pobrali. Prvo sam s malom doma dežurala tri dana na wcu, onda s malim. Blizanci. Šta je kod jednog, valjda mora i kod drugog – odgovori i otpije iz čaše.

– Joj, ma pričaj mi. Danijel je prije tjedan dana bio na školskom izletu i njih deset iz razreda sljedeći dan nije došlo u školu. Neka viroza, nešto. To kad krene…

– Joj, dobro da si me podsjetila! Planirala sam svoje odvest na neki izlet sljedeći vikend ali ne znam gdje. Naravno da na muža i njegove prijedloge ne mogu računati jer “on ne zna”. Čudim se da je sad svojevoljno ostao sam s klincima doma. Ali, evo, naravno, stižu poruke – kaže i počne tipkati po mobitel

– Meni je drago da mi se moj još nije javio, stvarno mi treba ovih par sati da ne mislim na djecu – odgovorim i krenem kopati po torbi u potrazi za mobitelom. Izvučem paket maramica, jedan i pol Lino baby keksić, pola paketa vlažnih maramica, jednu korištenu maramicu (a moja je, čija bi bila), punjač za mobitel, kašicu Lino voće s rižom – jer zašto ne?, kemijsku olovku, plastičnu žličicu, dva računa, papirić od paketa žvakaćih guma i gumicu za kosu. Mobitelu ni traga.

– Joj, daj ih pogle kak’ su slatki! Poslao mi je fotku gdje zajedno slažu Legiće. I sad ne mogu naći neke dijelove i naravno da ih zanima gdje sam ih JA stavila. – komentira Ana pružajući mi svoj mobitel da pogledam fotku.

– Meni je samo drago što nas dvije konačno imamo vremena za sebe, da ne moramo pričati samo o djeci – komentiram dok izvlačim mobitel iz džepa kaputa. – Evo, zakoniti javlja da su dvoje od troje u krevetu. Samo se nadam se da se to odnosi na dvoje mlađih.

– Ma imaš pravo draga! Neka smo mi malo izašle da možemo prokomentirati i ono što se ne tiče našeg pomlatka i bračnih partnera. Živjela ti meni – nazdravlja mi Ana držeći čašu u ruci

– Živjela! – Odvratim – Jooooj, jesam ti rekla da mi je Hana neki dan sama pila iz čaše ko velika i čak se nije sva zalila. Mislim da je nešto uspjela i popiti

– E a ja sam ti svojima kupila tak’ zgodne čaše na sniženju. S nekim likovima iz crtića…

Neka smo konačno izašle bez klinaca da imamo vrijeme za sebe u kojem ne moramo pričati o njima…

Voli Vas J.