01.listopad.2020. I Blog
Blog jedne mame - Mama (ne) zna sve
Bez obzira koliko je staro, vaše dijete će za vas uvijek biti - dijete.
Ponedjeljak.
Nenaspavana trčim po kući u nadi da ću baš ja biti ta koja će prva zauzeti kupaonicu.
Tko je izmislio spremanje? Otkad sam na porodiljnom, izgubila sam teško stečenu naviku šminkanja, a da ne govorim o tome da sam se jedva natjerala jučer oprati kosu kako na pregled ne bih došla s gnijezdom na glavi.
Nanoseći maskaru, promatram bore oko očiju i pitam se: “Kad sam tako ostarjela?”
Naravno, da sam u cvijetu mladosti, sada ne bih morala ići na mamografiju.
Da se razumijemo, shvaćam važnost preventivnog pregleda i zato na njega i idem.
Samo ne znam kada sam došla u godine za to…
– Danči! – budila sam prvorođenca za školu i na krevet mu stavila ispeglanu majicu.
Netko mi je usadio u glavu da prave mame peglaju odjeću. Ili da prave mame peglaju.
Inače ne vjerujem u peglanje, ali s vremena na vrijeme neki glas u glavi ne dopušta mi da budem “ne-prava” mama. Tako da u našoj obitelji, svi, osim mene, hodaju popeglani da ne bi slučajno netko pomislio kako imaju ne-pravu mamu-ženu. Ja mogu ići zgužvana jer je svima jasno da se žene koje brinu o obitelji nemaju kad pobrinuti za sebe same.
– Ajde, ustani – rekla sam i odmaknula zastore.
Bez obzira koliko je staro, vaše dijete će za vas uvijek biti – dijete. Zato Dančiju još uvijek ponekad pomažem pri spremanju doručka ili mu bar dosađujem pitanjima poput onoga ima li kišobran i nosi li potkošulju.
Na stol stavljam dvije zdjelice s ugrijanim mlijekom. Jedna za mene, druga za njega. Pazim da mu napravim Čokolino baš kako on voli – ni prerijetko, ni pregusto.
Sjuri se mali niz stepenice, grabi žlicu i krene prigovarati
– Dobro, od kad ja jedem topli Čokolino? Mislim, ponašaš se prema meni kao da sam dijete. Pa znam si sam doručak napraviti! Ti stvarno ništa ne znaš!
Njegovi tinejdžerski hormoni su divljali. A prije samo koju godinu držala sam ga u krilu, tješila i bila mama koja zna sve.
Vidno okrenem očima. Znam da sam ja ta koja je fulala, ali tko će popamtiti za nas petero – tko voli gusto, tko rijetko, tko toplo, a tko hladno. Ponekad se čudim što pogodim koje dijete mi se kako zove – i to iz prve!
– Je l’ mogu ja u ovom u školu? – pita me pubertetlija ustajući sa stolca i pokazujući svoju modnu kombinaciju – traperice i majicu.
– Što ja znam. Valjda možeš. Kako da ja to znam – odgovorim mu
Pa ti si mama. Mame uvijek znaju.
Voli Vas J.
