Blog jedne mame - Ja ne osuđujem, ja prosuđujem

Ležim na kauču i šaltam programe.

Gledala. Gledala. Glupo. Gledala. Staro. Ne zanima me. Šta je ovo? Gledala. Dosadno…

Ženska iz neke serije nosi zeleni kaput, a njena prijateljica jede jabuku beštekom. Pribor za jelo i jabuka. Tko to još radi? To me mislima vrati na scenu iz parka od prije koji mjesec.

– Pazi anđele – obraća se gospođa u zelenom kaputu svom razmaženom derištu koje se probija na tobogan, gurajući ostalu djecu.

Ne razumijem te roditelje. Okej, jasno mi je – tvoje je dijete. Nije uvijek oličenje dobra i uzor svijeta, ali je tvoj. I voliš ga. Ali oslovljavati anđelom dijete u trenutku kad na očigled svima radi nepodopštine je stvarno pretjerano.

– Jao Petre, Sunce, pusti dečkića da prođe – nekoliko metara dalje upozorava žena šljokičastih tenisica svog sinčića koji je okupirao teritorij i fizički gura drugo dijete i ne dopušta mu prolazak.

To što se sunce konačno pojavilo na nebu, ne znači da je i tvoje dijete Sunce – pomislim pitajući se uočavaju li roditelji kako im djeca ponekad mogu biti mali tirani.

– Čekaj ljubavi da mama obriše ljuljačku, gle kak je “bekina” – čujem ženu s ogromnom pundžom na glavi, kako komentira svom djetetu dok pretražuje torbu.

“Bekina”? Da, opće je poznato da se drvene ljuljačke vrlo lako brišu vlažnim maramicama. I da onda uopće više nisu “bekine”. Tko i zašto uopće koristi riječ “bekina”, umjesto prljava?

– Dušo, evo malo jabukice pa si popapaj – mlađahna majka nutka svoje dijete pružajući posudicu s narezanim jabukama.

Jabukice? Stvarno? Mlađahna vjerojatno nije imala vremena učiti hrvatski jezik pa ne zna da se ne kaže “jabukica”. Baš me iritira kad netko ne zna gramatiku. I pravopis.

Moje misli i prosuđivanja prekine cika. Hana poseže za slinavom “jabukicom” iz dječakove ručice i pokušava mu je oteti, a mlađahna majka uzvikne:

– Joj, nemojte da uzima njegovu jabukicu, sigurno ima zmazane ruke!

Da sam se u tom trenutku mogla vidjeti u ogledalo, vjerojatno bih ugledala zajapurene obraze i plamene oči.

– Sunce, evo mama briše rukice vlažnom maramicom da nisu “bekane”. A vidi šta imam! Evo ovih Lino “kekasa” , pusti dečkića – obratim se svom anđelu.

Voli vas J.