01.prosinac.2021. I Blog

Ho-ho-hoću odmor

Meni vam prosinac dođe kao onih zadnjih pola kilometra maratona. Još ne vidiš cilj, znaš da je negdje blizu, ali najradije bi legla i prebacila se na tvorničke postavke.

Svekrva je prošle godine za Božić ispekla sedamnaest vrsta kolača. Se-dam-na-est! Da mi i dani u prosincu traju po 50 sati, nemam pojma gdje bi uspjela ugurati pečenje 17 vrsta božićnih kolača. Vjerojatno biste me pronašli bez svijesti na podu, negdje ispod dvije kile brašna i pola kile kokosa.

Meni vam prosinac dođe kao onih zadnjih pola kilometra maratona. Još ne vidiš cilj, znaš da je negdje blizu, ali najradije bi legla i prebacila se na tvorničke postavke. Tih pola kilometra izgleda otprilike ovako – kupuj poklone, sakrij poklone od kućnih istražitelja, nabavi božićno drvce, napravi popis za božićni ručak, isplaniraj Dančijeve praznike da ne sjedi doma po cijele dane, očisti stan, završi projekte na poslu, isplaniraj doček nove godine… Vidite li vi ovdje negdje vremena za 17 vrsta kolača?

– Jel’ radiš čupavce ove godine? – Danči mi šalje molećljivi pogled s kauča

– Ne možemo bez išlera… – hrabro se ubacuje ljubav mog života

– Al’ meni Božić nije Božić bez vanili kiflica, raspucanaca, orehnjače, mađarice i bar nekoliko onih oblatni! – zalaufao se prvorođenac, valjda zaboravivši na moje predbožićno grinčevsko raspoloženje.

I evo nas već na sedam vrsta kolača. Jel’ vam ja izgledam kao nečija svekrva??

– Ma može sve ako ćete i vi zasukati rukave i zabrašniti ruke – taman sam zaustila kad je u boravak ušla Nina s dva srčeka u očima i uzvikom “Čupavciiiiii!”

– Ajmo se ovako dogovoriti: napravit ćemo po jednu vrstu kolača za svakoga, s naglaskom na ĆEMO. Svi sudjelujemo! Jedna subota, nas četvero, ruke u brašno, Mariah Carey na Youtube i 1-2-3 peci! – slavodobitno pronalazim kompromis pod krinkom zasukavanja rukava svi ukućana. Zakoniti radi s Danijelom, ja pomažem curama i neka najbolji kolači pobijede.

Prijedlog je naišao na nekoliko zabezeknutih pogleda, dva uzdaha i jedan “Okeeej” iz usta muškog dijela. Već se unaprijed vidim kako usisavam brašno, kokos, šećer i kakao ispod svih kuhinjskih elemenata, ali ako je to cijena božićnog čuda, neka je.

– Ja ću čupavce! Već imam ideju kako mogu biti JOŠ BOLJI! – Danči već počinje rezervacije.

– Ajde masterchefe, da te čujem!? Bolji od mojih teško… – provociram, ali me stvarno zanima što je naumio.

– Pazi sad ovo! Umjesto u čokoladu i kokos, biskvit ću umakati u rastopljenu Lino Ladu kokos! I ooonda još u kokos. Mega čupavci! – slavodobitno će Danijel.

Sto mu svega, kako se ja toga prije nisam sjetila! Pokušavam ne pokazati previše oduševljenja, ali slina mi se već skuplja u ustima.

– Eeeej, nema krađe ideja! Meni Lino Lada treba da s njom napunim išlere. Tko će se još s onom kremom gnjaviti kad svi dobro znamo da će ovi s Lino Ladom odmah biti pojedeni – ubacuje se muž samouvjereno.

Nisam ni znala da živim s talentima za kuhanje. Ili bar talentima za ideje za kuhanje. Svekrva možda radi 17 tisuća vrsta kolača, ali svi su isti kao i na svim drugim božićnim stolovima. Naših nekoliko vrsta bit će najposebnije od svih. A možda, samo možda, imam pravo na dva božićna čuda ove godine i odmorim se bar nekoliko dana.

Lijepe i mirisne blagdane vam želim!

Voli vas J.