Bindžanje, krinđanje i druge pošasti modernog doba

Mama, jesi spremna na naše bindžanje danas?

Šta sam? Pa nismo li trebali danas gledati seriju… – zbunjeno gledam i pitam svog teenaigera, ne shvaćajući koliko sam zaostala u trendovima. Ne po pitanju gledanja serija “koje se gledaju”, već po pitanju fraza koje se za to koriste. Naravno da se s razlogom kaže “naknadna pamet”, a ne “prethodna pamet”.

– To sam i pitao. Bindžanje ti je kad pogledaš cijelu sezonu serije u  komadu. Iz kojeg si ti ono stoljeća? – Dobaci mi Danči dok mi namigne i nježno me lupine u rame. – Zaboravio sam da si se stvarno rodila prije interneta – doveže i počne se smijati sam svojoj fori.

– Bindžeru, ne zaboravi da sam ti još uvijek mama – dobacim ozbiljno  kao komentar njegovim poluneprimjerenim pošalicama dok na        tanjur slažem namazane palačinke – i da je u mojim rukama tanjur s palačinkama i samo ja znam koje dvije su s Lino Ladom Kokos! – poluprovokatorski odgovorim i vratim namigom.

U kojem trenutku života shvatiš da ne provodiš dovoljno vremena s djetetom teenaigerom? Vjerojatno onda kad to dijete postane teenaiger. U to ime, i u nadi da ću se približiti teen načinu života i vlastitom sinu, odlučila sam pomaknuti čak i vlastite granice (ne)spavanja i dogovorili smo maraton gledanja serija. Kojih? Svih sa “trending” lista. Pa koliko ide i do kad ide.

– E, pričala mi je Jadranka o nekoj seriji, ženska se ludo zaljubi i voli tog svog partnera, ali se nekako u život vrati neki bivši koji je valjda ljubav njenog života… – pričam sinu na glas, pokušavajući se prisjetiti naziva serije, kako bih doprinjela zajedničkom druženju

– Joj, totalni krinđ! Nećemo to gledati – odgovori mi

Možda sam prestara za ovo. Možda ovo nije bila najbolja ideja. Možda je samo prekasno. Možda postoje i drugi načini… – vrtim po glavi dok napeto gledam šestu epizodu treće sezone serije i u usta trpam 8. palačinku. I ja svašta – pomislim – palačinke su uvijek dobra ideja…

Voli vas J.