Blog jedne mame - Propuh ne ubija glad

“Nikad ne bih išla na more u autu u kojem ne radi klima! Radije bih ostala doma” – riječi koje neprestano ponavljam i iza kojih čvrsto stojim. Jer tko bi se normalan vozio i pržio satima po toj vrućini?

Karma is a b***h! Vraćam se s mora u autu u kojem ne radi klima. Zašto? Jer je odlučila prestati. Mislim da klime i printeri osjete strah.

Krenuli smo autoputom. Da brže stignemo doma. Jer klima u autu ne radi.

Gužva. Ono hlađenje u autu je više grijanje nego hlađenje. Otvaram-zatvaram prozore, pod utjecajem “propuh ubija” odgoja. Pokušavam napraviti balans.

Danijel gleda kroz prozor, zadubljen u glazbu koja se probija kroz njegove gigantske slušalice. Povremeno njurga kako smo mu upropastili ljetovanje jer je MORAO ići s nama na more.

O groznih li roditelja, svog sina prvorođenca smo natjerali da ide s nama na more, kupa se, ide na izlete, druži se i boravi na zraku. A lijepo je mogao ostati kod kuće s majstorima dok renoviraju i blejati u ekran(e) (bez struje). Samo čekam intervenciju socijalne službe.

Nina se zabavlja izmišljanjem pjesmica i pjevušenjem:

Crveeeeniii auto, sad je pro-ša-o-o-o,

doma on je skoooorooo došao-o-o-o.

Vozimo seeee i miiii po cestiiii,

Brzo ćemo se mectiiiii…

– Mama, šta je to “mecti”?

– Ne znam Ninuška, gdje si čula tu riječ?

– Pa sad sam je izmislila!

-Paaaaa nisam sigurna kako da ja onda znam što to znači…

– Ti nikad ništa ne znaš.

Naravno. Klasični roditelji predškolarca – nikad ništa ne zna.

Muž-vozač-navigator i sveznajući odluči krenuti starom cestom. Ovdje je gužva. I šumi kad se otvore prozori. I djeca će se prehladiti ako otvorimo prozore (prošao iste, ako ne i gore odgojne metode kao i moje). Bit će nam ugodnije starom cestom.

Možda bi i bilo.

Da je negdje bilo hlada.

Jer voziti se u koloni na suncu, na staroj cesti, nije nešto odveć zabavno.

Ali on zna.

Hana dremucka. Sumnjivo mi je. Opipavam ju da nema temperaturu. Ništa, sve normalno. Zašto onda spava? Zar je moguće da ju je svladao umor jer je cijelu prošlu noć više bila budna nego spavala? Moju Hanu? Izgleda.

Čujem glasanje svog želudca. Gladna sam. Bitno da za sebe nisam pripremila hranu za put. Jer ja-ne-jedem-svakih-par-sati-šta-će-mi. Diskretno guram ruku u torbu s hranom. Napipavam vrećicu. Kompaktna. Zatvorena. Mini Pillowsi. To! Diskretno je izvlačim i otvaram i jednako diskretno stavljam u usta. Ne želim da itko primijeti. Neugodno mi je pred vlastitim mužem i djecom. Jer-ja-neću-biti-gladna-i-meni-ne-treba-hrana.

– 8…9… Mama, imaš i moj Lino mliječni desert ako hoćeš. I žlica ti je u torbi. 10… 11… 12… dobaci mi Nina ne mičući pogled s prozora, nastavljajući brojati crvene aute.

Voli Vas J.