LINO I PRIJATELJI PUŠTAJU ZMAJEVE

Bio je divan svibanjski dan, stvoren za boravak u prirodi. Kada je Lino tog jutra vidio da puše lagani vjetar, brzo je nazvao prijatelje i predložio im sjajnu ideju:

– Idemo puštati zmajeve! – prvo je rekao Dadi.

– Da! – viknuo je Dado – Ima taman dovoljno vjetra da polete!

Nakon nekoliko poziva, svi su prijatelji došli u park sa svojim zmajevima, a zatim su krenuli u potragu za savršenim mjestom za njihov let. U šetnji su veselo razgovarali o zmajevima.

– Moj je zmaj u obliku sokola jer on brzo leti – rekao je Lino.

– Moj zmaj je ljubičast jer mi je to najdraža boja – podijelila je Lada.

– Moj je u obliku raže jer volim more – rekao je Dado.

– Ja sam napravila zmaja u obliku leptira jer jako volim cvijeće – dodala je Biba.

– A moj zmaj je u obliku rakete jer će tako letjeti još brže – pohvalio se Jaro.

U šetnji su došli do parka pored škole. Dado se zaustavio, a zatim su i ostali prijatelji stali.

– Hoćemo li ovdje pustiti zmajeve? – upitao je Dado.

– Ima previše drveća – odgovorio je Lino – Moramo pronaći livadu gdje će zmajevi moći slobodno letjeti.

I tako su se krenuli dalje. Ubrzo su pronašli veliku livadu na kojoj nije bilo drveća niti previše ljudi, a vjetar je i dalje puhao – savršeno! Jedva su čekali pustiti zmajeve! Ipak, ostalo je još nešto što su prvo morali napraviti…

– Nemojte zaboraviti zaželjeti želju – podsjetila ih je Lada – Tako će ih zmajevi moći odnijeti u oblake!

– Ja već imam želju! – ponosno je odgovorio Jaro.

– Nemoj je izgovoriti! – upozorila ga je Biba – Želje ne smijemo dijeliti, inače se neće ostvariti!

– Uh, to je bilo blizu! – rekao je Jaro.

Svi su se nasmijali – čak i Jaro – a zatim su zatvorili oči i zaželjeli svoje želje. Onda su pustili zmajeve u nebo i zadivljeno gledali kako plešu po nebu, visoko noseći njihove želje. Lino i Dado su se čak i utrkivali zmajevima, a ostali su glasno navijali.

– Brže, Lino! Za petama ti je! – viknula je Lada.

– Misliš za repom – odgovorio je Jaro kroz smijeh.

Dadin je zmaj ipak bio brži, a nakon uzbudljive utrke, prijatelji su ogladnjeli. Srećom, sa sobom su ponijeli svježe jabuke! Sjeli su na livadu i uživali u suncu i slasnim jabukama.

– Ove su jabuke jako ukusne! – rekao je Lino – Ali prava gozba nas čeka kod mene!

Požurili su do Linove kuće, a tamo su ih dočekale zdjelice omiljenih Lino Pillows nougat i Lino Honey rings žitarica. Dok su u tišini jeli, umorni od igre u prirodi, Lino je odlučio nešto podijeliti s društvom.

– Nisam ništa zaželio kad smo puštali zmajeve jer već imam najbolje prijatelje na svijetu – nasmiješio se Lino.

– E pa ja sam zaželio da bude vjetra cijeli tjedan, da možemo svaki dan puštati zmajeve! – dodao je Dado.

– Rekla sam vam da se želje ne smiju govoriti! – brzo je odgovorila Biba.

Svi su se počeli smijati, a Dado se potajno nadao da će mu se želja svejedno ostvariti. Ipak, i da ne mogu puštati zmajeve, znao je da će svejedno pronaći način da se zabave jer uz prave prijatelje nikada nije dosadno.