Lino i prijatelji spašavaju voćnjak

Svi znamo da je važno jesti voće svaki dan jer nam ono daje energiju i pomaže nam da budemo zdravi i snažni. Naravno, da bismo mogli jesti voće, netko ga mora uzgojiti. Lino to zna jer svakodnevno gricka sočne jabuke, kruške i breskve koje u svome voćnjaku i vrtu uzgaja njegov dobar prijatelj Dado.

Jednoga se dana Lino zaputio prema Dadinoj kući da ubere koju voćku iz njegovog voćnjaka, ali su ga umjesto raskošnih krošnji punih plodova dočekale tužne i prazne grane, izvrnute gredice i uništeno cvijeće. Lino je ušao u vrt i ondje zatekao uplakanog Dadu.

• Dado, što se dogodilo? – zabrinuto je upitao Lino.
• Nevrijeme mi je uništilo vrt. Jako sam tužan jer sam ga sadio s puno ljubavi… – tiho je uzvratio Dado.

Lino je znao koliko Dado brine o voćkama koje sve njihove prijatelje daruju sočnim plodovima. Znao je da mora nešto poduzeti.

• Pričekaj me ovdje, odmah se vraćam! – uzviknuo je Lino i odjurio iz vrta.

Brzim je koracima stigao do Prugine kuće i uspuhan mu ispričao što se dogodilo Dadi.

• Jadan naš Dado! Uvijek s nama nesebično dijeli svoje voće, a sad mu je sve uništeno – uzrujano je izjavio Pruga – Moramo mu pomoći, poput pravih volontera!
• Što su to volonteri? – upitao je Lino.
• Volonteri pomažu drugima iz dobrote svoga srca, ne očekujući ništa zauzvrat – objasnio je Pruga.
• To zvuči odlično, Pruga! Želim biti volonter – veselo je uzvratio Lino – Kad pomažemo drugima, svi se osjećamo bolje!

Uzeli su alate – škare, motiku i grablje – i krenuli prema Dadinom vrtu. Putem su sreli Bibu i Zizi u šetnji koje su im se odlučile pridružiti kad su čule što se dogodilo. Kad je Dado vidio da su mu prijatelji došli u spas, obrisao je suze i nasmiješio se od uha do uha.

• Znamo koliko voliš svoj vrt i došli smo ti pomoći da ga obnoviš jer smo tvoji prijatelji, a prijatelji si uvijek pomažu u nevolji! – rekao je Lino.
• Prijatelji poput vas čine svijet boljim mjestom! – zahvalno je izjavio Dado.

Svi su prionuli na posao: Lino je grabljama skupljao grančice i lišće, Pruga je rahlio zemlju motikom, Biba je vraćala cvjetne gredice na mjesto, a Zizi je škarama rezala uništene grane voćki. Kad su napokon završili, vrt je ponovno izgledao prekrasno, i svi su bili zadovoljni što su pomogli prijatelju.

• Ne samo da smo učinili dobro djelo, već smo usput odradili i tjelovježbu! – izjavio je Lino. Smijeh društva odzvanjao je ulicom i Dado se osjećao kao najveći sretnik na svijetu.

Vi ste prijatelji kakve svatko može poželjeti – rekao je Dado, a u očima su mu zasjale suze radosnice – Hvala vam! A sad ja imam nešto za vas – osmjehnuo se Dado i nastavio – Sigurno ste jaaako gladni nakon napornog rada.

Svi su veselo kimnuli glavom, kao da su se nadali da će Dado reći upravo to.

• Što kažete na malo LINO Crunch i LINO Njammy žitarica? – upitao je Dado, pa nastavio – A nakon toga se možemo zasladiti s malo jabuka koje sam uspio ubrati!
• Zvuči sjajno! Baš nam to treba da vratimo energiju! – uskliknula je Zizi.

Prijatelji su veselo grickali, a svaki je zalogaj bio još slađi jer su bili zajedno. Dok su sjedili u obnovljenom vrtu, osjećali su istinsku radost jer su učinili dobro djelo pomogavši prijatelju u nevolji.